Sadržaj
Centralno pitanje: samoostvarujuće proročanstvo
U filozofiji znanosti postoji pojam self-fulfilling prophecy — proročanstvo koje se ispuni upravo zato što je izrečeno. Predizborne ankete povremeno izazivaju isti strah: objavljujemo li rezultate koji, time što su objavljeni, mijenjaju same rezultate? Ili, drugim riječima, ne mjerimo li glasačko tijelo nego ga oblikujemo?
Ovo pitanje muči istraživače javnog mnijenja od samih početaka modernog pollinga. Paul Lazarsfeld, jedan od utemeljitelja empirijskog istraživanja javnog mnijenja, prepoznao je ovaj problem već u svojoj pionirskoj studiji o predsjedničkim izborima 1940. godine — The People's Choice (Lazarsfeld, Berelson & Gaudet, 1944) — i tada ga nazvao "efektom predizbornih istraživanja na glasanje".
"Postoji opasnost da se objavljivanje predizbornih anketa, posebice onih koje predviđaju uvjerljivu pobjedu jednog kandidata, pretvori u čimbenik koji samostalno utječe na ishod — neovisno o istinskim preferencijama glasača." — Lazarsfeld, Berelson & Gaudet, The People's Choice (1944)
Od tada, kroz više od osam desetljeća istraživanja, akumulirali smo znatno sofisticiraniji uvid. Odgovor nije "da" ni "ne" — odgovor je "ovisi, i to o mnogo toga".
Bandwagon efekt — priključi se pobjedniku
Bandwagon efekt (ili efekt pridruživanja pobjedniku) pretpostavlja da saznanje da određeni kandidat ili opcija vodi u anketama povećava njezinu popularnost — jer dio neodlučnih glasača, a ponekad i slabiji pristaše suparničke opcije, prelazi na pobjedničku stranu.
Mehanizmi koji se navode kao objašnjenje:
- Normativni pritisak — ljudi žele biti na strani "normalne" većine; visoki postoci u anketi signaliziraju socijalnu normu
- Strateško glasanje — glasač koji nema jaku stranačku identifikaciju može se odlučiti za percipiranog pobjednika kako bi "ne bacio glas" na gubitnika
- Efikasnost glasanja — suporteru male stranke koji vidi da je ona na 3% može biti racionalnije podržati blisku veću stranku
Simon (1954) bio je jedan od prvih koji je empirijski testirao bandwagon hipotezu na izbornim podacima, pronalazeći umjeren, ali statistički značajan efekt u određenim kontekstima. Mehrabian (1998) u svojoj meta-analizi zaključuje da bandwagon efekt postoji, ali je prosječno manji od 2–3 postotna boda — što u bliskim izborima može biti odlučujuće, ali u jasnim pobjedama praktički nije relevantno.
Underdog efekt — sažaljenje za gubitnika
Naizgled paradoksalan, underdog efekt funkcionira suprotno od bandwagona: saznanje da kandidat znatno gubi može nekima mobilizirati simpatiju i povećati mu potporu. Posebno je izražen u kulturama s jakom tradicijom "navijanja za malog čovjeka" i u kontekstima u kojima je percepcija poštenosti natjecanja važna.
Ključno istraživanje koje je dokumentiralo underdog efekt u demokratskim izborima je Irwin i van Holsteyn (2002) koji su analizirali nizozemske parlamentarne izbore i identificirali segment glasača koji eksplicitno mjenja namjeru kada kandidat "treba pomoć".
Procijenjeni smjer i veličina efekta anketa prema kontekstu (prema meta-analizi literature)
Empirijski dokazi: što zaista znamo
Sustavni pregled literature otkriva nekoliko konzistentnih nalaza:
Efekti su mali, ali ne nulti
Najopsežnija meta-analiza do sada — Gartner (1976, replicirana i proširena od Blais i sur. 2006) — procjenjuje prosječni ukupni efekt anketa na glasačko ponašanje na 1–3 postotna boda. To nije zanemarivo u bliskim izborima, ali daleko je od dramatičnog utjecaja koji se često pripisuje anketi.
Efekti su heterogeni
Neodlučni glasači, mladi birači i oni s nižom stranačkom identifikacijom osjetljiviji su na efekte anketa. Čvrsti glasači praktički ne mijenjaju namjeru bez obzira na objavljene ankete — što je u skladu s teorijom "kristalizacije stavova" (Berelson, Lazarsfeld & McPhee, 1954).
Kontekst je ključan
Mutz (1998) u svojoj utjecajnoj knjizi Impersonal Influence pokazuje da percepcija javnog mnijenja ("što drugi misle") utječe na ponašanje neizravno — kroz mijenjanje percepcije što je "prihvatljiv" stav. U društvima s višim razinama konformizma, efekti su izraženiji.
Psihološki mehanizmi iza efekata
Moderna bihevioralna istraživanja dodala su dublje razumijevanje zašto ankete utječu (ili ne utječu) na glasače. Dva mehanizma ističu se kao posebno relevantna:
Spiral of Silence (Spirala šutnje)
Elisabeth Noelle-Neumann (1974, 1984) formulirala je teoriju prema kojoj su pojedinci skloni prešutjeti ili promijeniti mišljenje kada smatraju da su u manjini. Ako ankete konzistentno prikazuju određenu opciju kao marginalnu, njezini pristaše mogu postati manje glasni i manje aktivni — što može imati kumulativan efekt na mobilizaciju biračkog tijela.
Teorija raspodijeljene kognicije
Novija istraživanja (Nickerson, 2008) pokazuju da glasači ne koriste informacije o anketama izolirano — integriraju ih s informacijama iz medija, razgovora s bliskim osobama i vlastite ideološke sheme. U tom okviru, anketa je samo jedan od ulaznih podataka u kompleksni kognitivni proces.
Zabrane objavljivanja — rješenje ili simptom
Mnoge demokratske zemlje propisuju blackout periode — zabrane objavljivanja predizbornih anketa u danima neposredno pred glasanje. Logika je intuitivna: ako ankete mogu utjecati, zabranimo ih u trenutku kad glasači donose konačnu odluku.
Međutim, empirijska istraživanja o učinkovitosti blackout perioda daju mješovite rezultate. Istraživanje Duch i sur. (2010) pokazuje da, u modernom medijskom okruženju, informacije o anketama cirkuliraju i za vrijeme formalnih zabrana — putem interneta, inozemnih medija i neformalnih kanala. Zabrana stoga možda smanjuje legitimnu transparentnost bez stvarnog smanjenja exposure-a glasača na informacije.
"Pitanje nije treba li objavljivati ankete, nego kako ih objavljivati odgovorno — s transparentnošću metodologije, jasnom komunikacijom marginalne pogreške i kontekstom koji sprječava površne interpretacije." — Frankovic, K. (2005). Reporting 'the Polls' in 2004. Public Opinion Quarterly
Relevantna literatura
Ključne reference
- Lazarsfeld, P. F., Berelson, B., & Gaudet, H. (1944). The People's Choice. Columbia University Press. — Pionirska studija utjecaja medija i anketa na glasačke preferencije.
- Simon, H. A. (1954). Bandwagon and Underdog Effects and the Possibility of Election Predictions. Public Opinion Quarterly, 18(3), 245–253. — Rani empirijski test obaju efekata.
- Noelle-Neumann, E. (1984). The Spiral of Silence: Public Opinion — Our Social Skin. University of Chicago Press. — Teorija spirale šutnje i njezine implikacije za istraživanje javnog mnijenja.
- Mehrabian, A. (1998). Effects of Poll Reports on Voter Preferences. Journal of Applied Social Psychology, 28(23), 2119–2130. — Meta-analiza veličine bandwagon i underdog efekata.
- Mutz, D. C. (1998). Impersonal Influence: How Perceptions of Mass Collectives Affect Political Attitudes. Cambridge University Press. — Uloga percepcije javnog mnijenja u oblikovanju individualnih stavova.
- Irwin, G. A., & van Holsteyn, J. J. M. (2002). According to the Polls: The Influence of Opinion Polls on Expectations. Public Opinion Quarterly, 66(1), 92–104. — Empirijska analiza underdog efekta na nizozemskim izborima.
- Blais, A., Gidengil, E., & Nevitte, N. (2006). Do Polls Influence the Vote? In Capturing Campaign Effects. University of Michigan Press. — Meta-analiza i empirijska analiza na kanadskim izborima.
- Frankovic, K. (2005). Reporting 'the Polls' in 2004. Public Opinion Quarterly, 69(5), 682–697. — Istraživanje o odgovornom izvještavanju o anketama.
Zaključak
Dakle, utječu li objavljene ankete na izborne rezultate? Da, ali manje nego što se misli, drugačije nego što se pretpostavlja, i puno kompleksnije nego što medijska naracija sugerira.
Ključni zaključci iz desetljeća istraživanja:
- Efekti postoje i bandwagon i underdog smjera, ali su mali (1–3 postotnih bodova prosječno)
- Jaka stranačka identifikacija u velikoj mjeri imunizira glasača od efekta anketa
- Neodlučni, mladi i stranački neopredijeljeni glasači osjetljiviji su na percepciju javnog mnijenja
- Spirala šutnje može imati veći efekt od direktnog bandwagona — kroz supresiju mobilizacije manjinskih opcija
- Odgovorno izvještavanje o anketama — s jasnom komunikacijom marginalne pogreške i metodologije — može ublažiti neke od ovih efekata
Kao istraživači, ovaj nalaz za nas znači jednu konkretnu odgovornost: svaki put kada objavimo anketu, nismo samo pasivni mjerači javnog mnijenja. Jesmo li svjesni konteksta, jesmo li transparentni u metodologiji i jesmo li pažljivi u formulaciji zaključaka — sve to utječe na to hoće li naš rad doprinijeti informiranom demokratskom procesu ili ga potkopati.